Kontakt:

Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu
Rugvička ulica br.1 10000 Zagreb
Tel: 01/6190 001; 6190 003
Fax: 01/6190 005

HNB tečajna lista

Dana
23.10.2017
Srednji
GBP
1
8,370060
USD
1
6,357304
EUR
1
7,505433
Pliva banner
Home
Odluka o odbijanju ustavne tužbe
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula M. B. iz B., na sjednici održanoj 25. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio


O D L U K U

Ustavna tužba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e


1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1198/05 od 2. lipnja 2005. godine, kojom je odbijena podnositeljičina (tužiteljica u parničnom postupku radi isplate) žalba te je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-2052/04 od 23. veljače 2005. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositeljičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženiku, Č. D., dr. stom., naloži da joj, na ime otpremnine za mirovinu, isplati iznos od 13.243,26 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od 21. prosinca 2003. godine, pa sve do isplate.

2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 14. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi navodi da je s tuženikom radila, kao medicinska sestra, u Medicinskom centru i u Domu zdravlja odnosno da je, od 1. listopada 1997. do 20. prosinca 2003. godine, radila u istoj ambulanti s tuženikom, koju je on dobio u zakup od Doma zdravlja. Ističe da je tuženi, preko Hrvatskog fonda za zdravstveno osiguranje, primao novac na svoj račun, a da je dio tog novca odvajao i za plaću podnositeljice. Smatra da joj je tuženi bio dužan isplatiti otpremninu u iznosu od 13.243,26 kuna.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke, podnositeljica i tuženik, 1. listopada 1997. godine sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da je podnositeljica, kod tuženika, obavljala poslove medicinske sestre. U radnom odnosu kod tuženika podnositeljica je bila do 20. prosinca 2003. godine, kada je otišla u starosnu mirovinu. Navedenim ugovorom o radu stranke nisu ugovorile pravo na isplatu otpremnine podnositeljici. Sud je utvrdio da tuženik obavlja privatnu praksu te da je u zakupu prostora u Domu zdravlja B. Međutim, sud je utvrdio da tuženik nije član Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske te da, stoga, nije u obvezi isplatiti podnositeljici otpremninu prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske ("Narodne novine", broj 185/03.), jer se ta obveza odnosi samo na poslodavce koji su članovi Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske. Budući da je tuženik privatni zdravstveni radnik, ne radi se o javnoj službi, te se ne mogu primjeniti niti obveze koje proizlaze iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 3/02.).

Županijski sud je, u žalbenom postupku, ocijenio da je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice te da je pravilno primjenio materijalno pravo, obrazloživši da Zakon o radu ne predviđa obvezu isplate otpremnine u slučaju odlaska u starosnu mirovinu, a pravo na isplatu otpremnine podnositeljici u tom slučaju, stranke nisu ugovorile ugovorom o radu od 1. listopada 1997. godine.

5. Podnositeljica je u ustavnoj tužbi istaknula povredu odredbe članka 14. Ustava.

Članak 14. stavak 1. Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije. Diskriminacija po osnovi članka 14. stavka 1. Ustava nije samostalna pravna osnova za ustavnu tužbu, već mora biti istaknuta zajedno s nekim drugim (materijalnim) ustavnim pravom koje jamči Ustav. Iz razloga navedenih u ustavnoj tužbi i nakon analize osporenih odluka ne proizlaze razlozi na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li podnositelj u provedenom postupku diskriminiran po bilo kojoj osnovi.

Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud ističe sljedeće:

Pravna stajališta navedena u osporenim sudskim presudama zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da su sudovi obrazložili svoja stajališta iznesena u osporenim presudama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

Iz navedenih razloga Ustavni sud nije prihvatio navode podnositeljice da joj u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-2903/2005
Zagreb, 25. listopada 2007.

PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.