Kontakt:

Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu
Rugvička ulica br.1 10000 Zagreb
Tel: 01/6190 001; 6190 003
Fax: 01/6190 005

HNB tečajna lista

Dana
10.12.2018
Srednji
GBP
1
8,293845
USD
1
6,502001
EUR
1
7,391475
Pliva banner

Tražilica

Naš časopis:

Casopis
Časopis prošli
8
Interview
Home Novosti Na konferenciji za medije održane 27.05.2009.g., prezentirali smo javnosti, da je Udruga podnijela 2 ustavne tužbe:
Na konferenciji za medije održane 27.05.2009.g., prezentirali smo javnosti, da je Udruga podnijela 2 ustavne tužbe:
-    1. na odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN, 150/08. (nije izvršena decentralizacija sustava, prema članku 134. Ustava RH, pojam javne službe, zbog određenih interesa,  protegnut je i na privatne subjekte zdravstva – cca 16 % od ukupnog broja  pravnih osoba/djelatnost, a javnu službu obavljaju/mogu obavljati samo javne zdravstvene ustanove, uvedena je koncesija za djelatnost što je suprotno članku 52. Ustava RH – rudno i prirodno bogatstvo, te neke usluge iz komunalnih  djelatnosti, obveza članstva u komorama zdravstvenih radnika, što je suprotno načelima slobodnog udruživanja, pa i … - vidi sažetak ustavne tužbe)
-    2. na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, NN, 150/08. (nije izvršena decentralizacija sustava, a morala je, propisana je, kao sastavni dio ugovora o pružanju zdravstvene zaštite i ugovorna kazna, iako se je o ugovornoj kazni u ugovorima s novčanim vrijednostima izjasnio Ustavni sud u cca 10 svojih odluka, prema načelu iz članka 350. Zakona o obveznim odnosima, kao i prema načelu, nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari, načelu presumpcije nedužnosti i …)
    Također smo prezentirali za objavu javnosti 2 tužbe za suzbijanje diskriminacije, dokazujući, da je Udruga pravna osoba, koja je stavljena/bila kontinuirano stavljana u nepovoljniji položaj od hrvatskih komora, Sindikata javnih službi i HUP-a u istim – usporedivim situacijama, glede pripreme za donošenje i samo donošenje propisa iz djelatnosti zdravstva, koji sadrže ili tangiraju prava i obveze subjekata privatnog zdravstva pa time i članova Udruge. Tužbe su    podnijete Županijskom sudu Zagreb protiv: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

    Vraćajući se u povijest, memoriramo, da je Udruga  osnovana prije 30 godina, na inicijativu zdravstvenih radnika privatne prakse, od namjere tadašnje vlasti, da RH  ukine privatnu praksu, koja je do tada, jedina na području bivše SFRJ, na ovim prostorima imala višestoljetnu tradiciju. Udruženi, u tada Udruženje liječnika privatne prakse, inicirali su „bitke/bitkice“, prema CK, Socijalističkom savezu, Sekretarijatu za zdravlje i Sindikatu, dokazujući/argumentirajući održavanje tog oblika posebnosti RH u odnosu na druge republike i pokrajine iz sastava SFRJ. U tome smo uspjeli. Zakonom o zdravstvu iz 1980.g. privatna praksa u RH nije bila ukinuta, bila je samo zabranjena reprodukcija novih ordinacija (cca 350 ordinacija različitih struka).
    Udruga se održala do danas, s tim, da je temeljem promjena u propisima mijenjala i svoj naziv, da bi, na temeljima ZOR-a 1996.g. promijenila naziv, a djelomično i sadržaj rada prema sadašnjem nazivu.
    U početku, nova vlast tražila je suradnju sa Udrugom.
    Zadnjih cca 8 – 10 godina, to se izbjegava.
    Vrhunac konzumacije navedene tvrdnje doživljen je 2008.g. u procesu pripreme za donošenje zdravstvenih zakona. Kao što znadete ti zakoni reguliraju i pluralizam vlasničkog interesa u obavljanju zdravstvene djelatnosti, pri čemu zdravstvene ustanove u vlasništvu domaćih/stranih pravnih i fizičkih osoba i trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti (cca 16 % svih pravnih osoba te djelatnosti),  a pogotovo privatna praksa, koja praktično u cijelosti „pokriva“ djelatnost primarne zdravstvene zaštite, ima ogromno značenje, kako po sadržaju rada, ali  i po broju subjekata.
    Kada smo pristupili jednoj radionici za pripremu konačnog teksta Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN, 150/08., na intervenciju jedne dame, čelnice Sindikata, koja se je po našoj prosudbi bojala naše konfrontacije glede određenih pravnih rješenja, koje su ugradili u Zakon,  državni tajnik, koji je rukovodio sa sjednicom, zamolio nas je da napustimo sastanak, da ne kažemo „izbacio“, makar smo kao predstavnici Udruge jedini od nazočnih, imali legitimaciju sudjelovati u demokratskom sučeljavanju/konfrontaciji javnog i privatnog interesa u djelatnosti zdravstva. Ministru je bilo dovoljno, da u pripremi i donošenju tih propisa sudjeluju hrvatske zdravstvene komore. Kao što znadete, članovi tih komora su zdravstveni radnici po prisili/sili zakona, pa slijedom toga te pravne osobe nemaju status udruge iz članka 43. Ustava RH – asocijacija slobodno udruženih članova – već tijela vlasti, na koje je Država prenijela dio poslova državne uprave, sukladno članku 116. Ustava RH. Slijedom toga ispada, da o različitim vlasničkim pravima raspravljaju tijela Države, tijela istog ranga – horizontalne jačine (vidi Popis tijela javne vlasti za 2009.g.).
    To je standard naše demokracije!
    Drugi oblik diskriminacije odvija  se svakodnevno, pred očima javnosti, kada se ministar zdravstva i socijalne skrbi obraća  predstavnicima udruge liječnika opće/obiteljske medicine KOHOM, po prilici slijedećim riječima: „Ne, Vas neću primiti na razgovor, tko ste Vi, ja biram sebi sugovornike“?
    Niti KOHOM, a niti Udruga ne želi ništa drugo nego ono što propisuje članak 2. ZOR-a glede diskriminacije, odnosno što propisuje Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN,85/08., tj. – citat: „.. da ne budemo stavljeni i nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.“!
    E-mailom dostavljamo Vam cjelovite tekstove tužbi.
    Podsjećamo Vas, da smo Vam dostavili  prepisku sa Ministarstvom zdravstva RH i  Odborom za zdravstvo Sabora RH u predmetu kojim smo tražili ispriku zbog ekscesa glede zabrane sudjelovanja u raspravi o tekstovima zakona koji su se pripremali za donošenje. Vi ste to proslijedili na ministra zdravstva.
    Bilo je za očekivati, da će kao mjeru prevencije, da Udruga ne podnese prekršajnu tužbu, Ministarstvo zdravstva postupiti kako je opisano u prethodnom stavku, no, nije? No, to je naša stvarnost – bahatost, nestručnost, ignorancija, povrede prava drugih, bojaznost od sučeljavanja, konfrontacije pluralizma mišljenja i . . . Ulazak u vlasničko područje drugih nije ništa, kao da je to društveno vlasništvo? Dalmatinac bi u takvim slučajevima rekao: „Jel ti to ćaćino?“ Već davno su naši ljudi znali do kuda sežu granice vlasničkog prava , odnosno vlasničke obveze. Danas, očito ne. I da stvar bude gora, nikoga nije briga?
    Možda će zvučati neskromno, mislimo, da zbog našeg nesudjelovanja u pripremama za donošenje zakona, donijeti zakoni sadrže mnogo povreda Ustava RH. Slobodni smo Vam na isti način, kao potvrdu rečenog, dostaviti i sažetak 2 ustavne tužbe protiv Zakona o zz i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. 
    Usputno  navodimo, svaki dan pratimo rasprave oko plaća u javnim službama. Vlada RH se blati – dezavuira.  Toj temi nikad kraja. Država samo gomila gubitke u djelatnosti. Kako riješiti problem? Vratite se natrag cca 50 godina i predložite Saboru donošenje zakona o ustanovama sa samostalnim financiranjem. Na taj način će sadašnja javna ustanova biti stavljena u poziciju voditi brigu o svojoj ekonomskoj sudbini/statusu, prema izvornim prihodima, kako to propisuje članak 55. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Za obveze zdravstvene ustanove odgovarala bi zdravstvena ustanova svojom imovinom, sukladno članku 57. Zakona o ustanovama, a osnivač solidarno i neograničeno, sukladno članku 59. istog Zakona. Plaće i druga prava iz rada i po osnovi rada radnika, ustanova bi utvrdila pravilnikom o radu ili svojim kolektivnim ugovorom u suradnji sa zaposleničkim vijećem (sindikati bi bili stavljeni u drugačiju pravnu poziciju). Vlasnici zdravstvene ustanove, iz članka 44. Zakona odgovarali bi samo za pokriće gubitaka ako bi htjeli. Nakon stupanja na snagu tog/takvog Zakona, mogli bi staviti van snage Zakon o plaćama u javnim službama. Sva prava iz rada i po osnovi rada, pa time i plaću, sadašnji javni službenici ostvarili bi prema načelima iz članka 81. ZOR-a – primjerenu plaću (plaća koja se obračunava za jednaki rad). Time bi i liječnici dobivali plaću za rad ne za zvanje i položaj. Time bi mogla istaći razlikua kvalitete rada pojedinca, zalaganja, želje za napretkom, stjecanjem novih znanja i uvođenja novih tehnika/tehnologija u rad. Nestali bi primjeri iz prakse, kako je objavljeno i u tisku – dr. taj i taj izbivao je 281 dan iz bolnice, temeljem različitih seminara, savjetovanja, tečaja, kongresa i sl., koje mu je financirala farmaceutska industrija, a svakog 1. ga je čekala plaća prema zvanju i položaju, u istom/sličnom iznosu kao i kolega koji je za to vrijeme radio? Na ovaj način, razbiti ćemo uvjerenje da se Država boji mogućnosti  bogaćenja liječnika? Ulazimo u EU, pa smo time na pragu mogućnosti odliva – migracije liječnika u zemlje koje više plaćaju za njihov rad, odnosno, mirenja sa sudbinom nedostatka tog potrebnog kadra, odnosno, mirenja sa sudbinom da će nam različiti fondovi morati pomagati u participaciji za njihovu plaću, da bi ona učinila njegovu migraciju destimulirajućom i…
    Opisano, istovremeno bi rezultiralo i vođenje računa o uštedama, racionalizaciji organiziranja zdravstvene djelatnosti u takvim subjektima. Npr. 60-ih godina prošlog stoljeća, izbacili smo iz bolničkog sustava bolničarke i dječje njegovateljice, jer je jedan mudrac lansirao tezu: „U bolesničku sobu može ući samo dr. med. ili medicinska sestra“. Na brzinu, eliminiran je taj profil radnika. Što smo time postigli? Postigli smo da nam je rad postao skuplji za razliku plaće  radnika SSS prema radniku NSS. Postigli smo također, da su nam veliku količinu manualnih poslova, kao npr.: raspremanje i pospremanje bolesničkih kreveta, oblačenje bolesnika, donošenje hrane u sobu bolesnika, odnošenje pribora nakon konzumacije hrane, čišćenje sobe bolesnika, iznošenje „guski“, „lopata“, vreća urina, odnošenje materijala za laboratorijske pretrage, donošenje nalaza, guranje kolica s nepokretnim bolesnikom na RTG i dr. dijagnostičke pretrage, pratnja bolesnika i drugih x poslova obavljale m.s. SSS. Time smo srušili i kontinuirano rušimo dignitet vrlo cijenjenog zanimanja a to je zanimanje medicinske sestre. Nju smo udaljili od njenih stručnih poslova, za koji su se školovale.
    2004.g. uočeni su opisani apsurdi, pa je u Pravilniku o minimalnim uvjetima za osnivanje subjekata zdravstva, za internu medicinu propisano je 1 m.s. na 8 kreveta, odnosno 1 njegovateljica na isti broj ili 50  : 50, za ginekologiju 1 m.s. na 8 kreveta, 1 njegovateljica na 5 kreveta  ili 40 : 60 %, itd. Nemamo povratne informacije, da je ijedna bolnica/klinika prilagodila svoju organizaciju rada toj činjenici. Zašto bi? Država plaća sve!
    Primjena Zakona o ustanovama sa samostalnim financiranjem morala bi prethodno uvjetovati decentralizaciju sustava zdravstvene zaštite, kako je to postavljeno Ustavom iz 1990.g.
    Vlasnik ustanove morao bi trećima, za rad svoje ustanove, jamčiti samo pokriće gubitaka i/ili  osigurati sredstva za tzv. kapitalne izgradnje. Cijena rada zdravstvene ustanove morala bi sadržavati i sredstva amortizacije, za investicijsko i tekuće održavanje a djelomično i razvoj. Usluge bi se fakturirale područnim/regionalnim zavodima. Na nivou RH morao bi se ustrojiti zavod koji bi konzumirao načelo uzajamnosti i solidarnosti., a financirao bi se participacijom područnih zavoda.
    Opisano je conditio sin equa non ovog trenutka, ako je istina da RH troši cca 15% BDP-a za zdravstvo. Dalje i više, tako ne može.
    Pravni okvir za provedbu opisanog, RH je stvorila još Ustavom 1990.g., samo se mora u to krenuti. Sve se može bezbolno provesti, u okviru postojećih sredstava. Ako smo mogli zdravstvo voditi kroz vrijeme rata, kada smo raspolagali samo sa cca milijardu DM, to danas možemo pogotovo, kada raspolažemo sa skoro, 6,9 milijardi EUR-a ili cca 14 milijardi DM (15 %  od cca 342 milijardi PDP-a prema metodi „tekuće cijene“2008.g.)
    Srdačno Vas pozdravljam.

    Prilozi:kako je navedeno u aktu                    Tajnik Udruge
                                    Ivan Gabrilo, dipl. iur.