Kontakt:

Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu
Rugvička ulica br.1 10000 Zagreb
Tel: 01/6190 001; 6190 003
Fax: 01/6190 005

HNB tečajna lista

Dana
13.12.2017
Srednji
GBP
1
8,542150
USD
1
6,404799
EUR
1
7,541010
Pliva banner

Tražilica

Naš časopis:

Casopis
Časopis prošli
8
Interview
Home Ususret EU EU briefing
EU briefing
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";}

Objava Direktive o primjeni prava pacijenata u međugraničnom zdravstvenom osiguranju predstavlja vrhunac višegodišnjeg rada na pravima građana da dobiju i budu obeštećeni za planirano međudržavno zdravstveno osiguranje u Europskoj Uniji.

Iako je načelo da građani Europske unije imaju pravo dobiti hitni tretman u drugoj državi članici, ustanovljeno 1970-tih godina, nacionalne vlade su osporavale zahtjeve pacijenata da ih se obešteti za planiranu, nehitnu brigu u drugoj državi članici, koja je  omogućena bez odobrenja od strane njihovih domaćih zdravstvenih osiguravatelja.   

Tijekom posljednjih nekoliko godina, određen broj građana EU je podnio tužbe pred Europskim sudom pravde, osporavajući odredbe nacionalnih vlada EU, po načelima slobode kretanja unutar jedinstvenog tržišta EU.

 

U načelu, Europski sud pravde je podržao prava pacijenata za njihovim obeštećenjem u slučaju plaćanja zdravstvenih usluga u drugoj državi EU. Međutim, kako nije bilo jasne okvirne politike u vezi nadoknade troškova liječenja, odgovornost suda da uzme u obzir samo slučaj koji se pojavio pred njegovom jurisdikcijom doveo je do zabune u vezi širih posljedica presuda Europskog suda pravde i definicije posebnih pojmova da se radilo o „neopravdanom zakašnjenju“ i trebaju li međudržavne bolnice i izvanbolnička njega pacijenata biti jednako tretirane.  

 

Odgovarajući na ovakve zabrinutosti, 2003. je Komisija započela istražni proces na visokoj razini o mobilnosti pacijenata i razvoju zdravstvene njege u Europskoj uniji.

 

Inicijalno se mislilo da će zdravstvene usluge biti uključene u širu „Bolkestein“ direktivu o uslugama na unutarnjem tržištu (2006/123/EC), ta inicijativa bila je odbijena od strane Vijeća ministara i od europskog parlamenta zbog specifičnosti zdravstvenih usluga (kako u tehničkom pogledu, tako i u mehanizmu financiranja).

Stoga su održane konzultacije 2006-07 kako bi se razvila specifična polica za zdravstvene usluge.

Nakon odgode u prosincu 2007, Direktiva je bila objavljena 2. srpnja 2008. kao dio šireg „socijalnog paketa“ mjera, uključujući akciju uz zapošljavanje i naobrazbu.

 

 

Što Direktiva propisuje?       

 

Ciljevi

 

Komisija navodi da je njena namjera omogućiti „jasan i razvidan“ pravni okvir za zdravstvenu zaštitu unutar granica država EU, osnovan na zajedničkim načelima u svim zdravstvenim sustavima EU, specifičan okvir za međugraničnu brigu i europsku suradnju u zdravstvenoj zaštiti. Važno je naglasiti da je Direktiva usredotočena na kretanje pacijenata i ne bavi se kretanjem pružatelja zdravstvenih usluga. Predložen formalni pravni okvir ima dva temeljna cilja:

 

  1. omogućiti „dovoljnu jasnoću“ o pravima pacijenata na obeštećenje za zdravstvenu njegu koja je omogućena u ostalim državama članicama
  2. osigurati da su potrebni uvjeti za visoko-kvalitetnu, sigurnu i učinkovitu zdravstvenu zaštitu, baziranu na zajedničkim načelima u svim zdravstvenim sustavima EU, specifičan okvir za međugraničnu njegu i europsku suradnju u području zdravstvene zaštite

 

 

Pravo na obeštećenje

 

Opća načela

 

·         Osnovno načelo Direktive je da pacijenti mogu dobiti zdravstvenu zaštitu u drugoj državi članici, i biti obeštećeni do razine troškova u njihovoj zemlji članici EU „gdje je tretman o kojem se radi unutar pogodnosti koje su joj omogućene od strane pravnih propisa države članice ili pristupa zdravstvenim uslugama, na koje osigurana osoba ima pravo“. Pacijent stoga ne može otići u inozemstvo na zdravstveni tretman na koji nema pravo u vlastitoj državi članici. Direktiva izričito navodi da „ona ne nastoji.. ustanoviti dostupnost tretmana u drugoj državi članici ako takav tretman nije dio prednosti koje su omogućene pacijentima država članica“.

·         Države članice bi trebali imati ustanovljene mehanizme za kalkulaciju troškova koji bi trebali biti nadoknađeni osiguranoj osobi od strane sustava socijalnog osiguranja za zdravstvenu uslugu omogućenu u drugoj državi članici

·         Direktiva pokriva sve tipove zdravstvene zaštite, bez obzira na način na koji je organizirana, omogućena i financirana, ili je privatna ili javna

 

 

Prethodna autorizacija

 

Države članice ne mogu tražiti pacijente za prethodnu autorizaciju od njihovih zdravstvenih sustava za nebolničku međugraničnu njegu

 

Međutim, direktiva daje mogućnost za osiguravajuće mjere. Direktiva navodi da države članice mogu zadržati uvjete i formalnosti za dobitak zdravstvene zaštite i biti obeštećeni za troškove zdravstvene zaštite, primjerice, uvjeta konzultacije liječnika opće medicine prije konzultacije liječnika-specijalista. Te mjere, međutim, ne bi smjele biti „niti diskriminatorne, niti prepreka slobodi kretanja građana.“

 

Države članice mogu imati sustav prethodne autorizacije za bolničku njegu, unutar kojeg sustav može prepoznati potencijalni destabilizirajući faktor u zdravstvenom sustavu kroz priljev pacijenata, pogotovu financijsku bilancu i planiranje unutar bolničkog sektora

 

Kako je definirana bolnička njega?  

 

                        Važno je naglasiti da je bolnička njega definirana kao njega koja                           zahtijeva noćenje u bolnici.  Izuzev ovog, da bi se zadovoljio kriterij                   bolničke njege, vrsta njege o kojoj se radi koja zahtjeva                                                „visokospecijaliziranu“ i troškovno-intenzivnu medicinsku infrastrukturu“ ili zdravstvenu njegu koja zahtijeva „tretmane koji predstavljaju poseban rizik za stanovništvo“.

 

 

 

 

 

Odobravanje i odbijanje zahtjeva

 

 

Države članice moraju imati ustanovljene procedure koje određuju kriterije za odbijanje prethodne autorizacije, a u obzir moraju uzeti četiri uvjeta prilikom određivanja granica za rješavanje zahtjeva za međugraničnu zdravstvenu zaštitu: povijest bolesti, stupanj bolova, prirodu pacijentovog oštećenja, kao i sposobnost pacijenta da provede profesionalnu aktivnost. Direktiva također zahtijeva od država članica da odluče o prethodnoj autorizaciji u razdoblju od 15 kalendarskih dana.  

 

Kako je Direktiva usklađena s postojećim propisima 

 

Okvir naznačen u prijedlogu će se primjenjivati paralelno s postojećim propisima za međugraničnu zdravstvenu zaštitu putem koordinacije sustava socijalnog osiguranja.

(Regulativa Europske komisije br. 1408/71, obično primjenjivana putem formulara E112 i 883/2004). Pacijenti koji zadovoljavaju uvjetima iz formulara E112 bit će u mogućnosti koristiti ga kao dodatnu uslugu.

 

Zakonski okvir za visoku kvalitetu, te sigurnu i učinkovitu zaštitu

 

 

Odgovornost za kvalitetu

 

 

Ključni princip u određivanju kriterija kvalitete zdravstvene zaštite je taj da je država članica odgovorna za provođenje zdravstvene zaštite, gdje se ona provodi. Od država članica se očekuje da postave „jasne standarde kvalitete i sigurnosti za zdravstvenu zaštitu, koja se omogućuje na njihovom teritoriju“, kao i da zadovolje 8 posebnih obveza, uključujući monitoring standarda, zaštitu podataka i žalbe.

 

 

Promocija dostupnosti     

 

 Reference

 

e-Zdravlje

 

Provedba

 

 

Direktiva ustanovljuje ovi komitet koji se sastoji od predstavnika država članica i koju nadzire Komisija, vezano uz ovo, određeni postupci su povjereni Komisiji:

 

  1. definiranje popisa drugih tretmana, onih koji ne zahtijevaju noćenje koje se može smatrati bolničkom njegom,
  2. predstaviti priložene mjere kako bi se isključile specifične kategorije ljekovitih proizvoda od priznavanja recepata izdanih u drugim državama članicama,  
  3. definiranje liste posebnih kriterija/uvjeta koje mreže europskih referenci moraju ispuniti,
  4. definiranje procedura za ustanovljenje mreže europskih referenci.

 

… te ono što je izostavljeno:

 

 

Profesionalna mobilnost:

 

Unutar konteksta značaja kompetencija unutarnjeg tržišta zdravstvenih sustava EU, kretanje zdravstvenih profesionalac između različitih medicinskih sustava, smatra se od strane velikog broja komentatora jednako važnim kao kretanje pacijenata.

Uistinu, ono je formiralo značajan odgovora na konzultacije zdravstvenih usluga u 2006-7.g. Iako postoji jedan paragraf o uzajamnom priznavanju profesionalnih kvalifikacija (p.5) i različite reference na profesionalce diljem teksta, Direktiva ne uključuje nikakve dostatne naputke o profesionalnoj mobilnosti, kojima će se baviti posebna inicijativa.

 

Zdravstvene usluge:  Različiti, sveobuhvatni procesi EU koji kane utjecati na učinak zakona tržišta na zdravstvene sustave eksplicitno uključuju fokus na zdravstvene usluge. Važno je zaključiti da je konačni nacrt Direktive izbjegao direktnu referencu na zdravstvene usluge, na način da onemogućuje bilo kakva nagađanja u vezi smanjene autonomije država članica u organizaciji i dostupnosti zdravstvene usluge, i da eksplicitno žarište Direktive bude na zdravstvenu njegu, a ne na usluge.

 

Rasprava  

 

Publikacija Direktive je značajan trenutak za zdravstvenu politiku EU.

Iako međugranična zdravstvena njega predstavlja samo 1 % ukupnih zdravstvenih aktivnosti u ovom trenutku, Direktiva postavlja značajna pitanja, ne samo o ulozi EU u zdravstvu, već i o etičnosti i o praktičnom utjecaju međugranične njege na kliničare i menadžere.

Nekoliko kratkih primjedbi koje trebaju naglasiti neke aspekte, za koje je vjerojatno da će se na njih rasprava usredotočiti u sljedećim mjesecima, slijede dolje u tekstu:

 

Pravičnost:

 

Direktiva je provela značajne napore da osigura svim građanima EU pristup međugraničnoj njezi, posebno putem prijedloga nacionalnih kontaktnih točaka sa specifičnim načinom odašiljanja informacija. Međutim, ostaju otvorena pitanja u područjima pravičnog rizika u samim prijedlozima. Očekuje se rasprava o tome trebaju li socio-ekonomske grupe sa slabom zdravstvenom upućenošću u praksi, imati pristup informacijama putem koji bi trebali biti upućeni o svojim međugraničnim pravima na zdravstvenu njegu, te hoće li biti u mogućnosti putovati i čekati na povrat sredstava za zdravstvene tretmane koje su dobili.

 

Prethodna autorizacija:   

 

Članak 8 koji se odnosi na prethodnu autorizaciju bio je subjektom velike rasprave u prethodnim nacrtima Direktive. U posljednjoj verziji ravnoteža je prevagnula u koristi prethodne autorizacije za bolničku njegu, dopuštajući državama članicama da zadrže prethodnu autorizaciju za većinu zdravstvene njege. Međutim, ipak možete očekivati dodatnu raspravu na razinama i mehanizmima za prethodnu autorizaciju od strane sustava koji plaća za njegu, posebno za države članice kao što su Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

 

Ravnoteža moći:

 

Umnogome, Direktiva ispunjava svoj cilj da objasni pravni položaj koji je zauzela ECJ- ECJ je primierice, već presudila da bi ne-bolnička njega da trebala biti izuzeta iz prethodne autorizacije.

Međutim, postoje i druga područja koja su se počela razvijati izvan objašnjenja trenutnog sustava i  može naslutiti veću ulogu za EU u budućoj zdravstvenoj politici. Članak 5 posebice određuje da će Komisija u suradnji s državama članicama razviti smjernice vezane uz kvalitetu i sigurnost, iako samo ukoliko je to potrebno da bi „olakšalo mogućnost omogućavanja međugranične zdravstvene zaštite“.

Iako Direktiva ima ambicije naglasiti odgovornost država članica za isporuku i financiranje zdravstvenih sustava, može se očekivati rasprava o potencijalnim budućim posljedicama širokih EU smjernica u ovom članku i njihovim kopijama na eZdravlju. Možemo također očekivati raspravu o tome kako dogovorene europske „vrijednosti i načela“ (univerzalnost, pristup dobroj i kvalitetnoj njezi, pravičnost, solidarnost itd…), europske zdravstvene sustave koji će biti primijenjeni od strane država članica i testirani unutar europskog zakona.

 

Utjecaj na isporuku servisa:     

 

Neovisno o raspravama o načelu u vezi prethodne autorizacije i djelovanju odbora, vjerojatno najzanimljiviji aspekt Direktive su značajna pitanja koje ona postavlja za praktičnu realnost brige o pacijentima.

Očekujte posebno važne rasprave o kontinuitetu brige i povijesti bolesti pacijenata.

Uzevši u obzir teškoće s kojima se suočava velik broj europskih zdravstvenih sustava u transferu informacije o pacijentima kroz organizacijske ili sektorske granice unutar jedinstvene države članice, pristup informacijama za follow-up tretman je ključno pitanje za raspravu prije nego što Direktiva stupi na snagu.

 

Dakle, procesi prethodne autorizacije i očekivanja nadoknade troškove bit će podupirana putem jasnih definicija za kliničare i menadžere koji primaju pacijente, kao i za pacijente koji prelaze granice država. Može se očekivati zanimljiva rasprava o praktičnim zaštitnim metodama zaštitnih mjera za sustave koji su iskusili dotok pacijenata i potencijalne probleme s kapacitetima, pogotovo uzevši u obzir odredbe u Direktivi da svi pacijenti koji dolaze iz ostalih država članica moraju biti tretirani jednako kao i pacijenti unutar države članice.

 

Primjena 1408/71

 

Direktiva navodi da je postojeći sustav za međugraničnu njegu određen regulativom 1408/71 i da će se primjenjivati paralelno s predloženim okvirom, a da će pacijenti biti u mogućnosti koristiti usluge prema trenutnim pravilima i imati izbor želi li dobiti zdravstvenu njegu putem regulative 1408/71 ili putem novih zakonskih okvira. Očekujte rasprave o tome kako pacijentima (i profesionalcima) može biti od pomoći da bi se napravio najpogodniji izbor i da bi se izbjegla zabuna između regulativa.

 

Sljedeći koraci:

 

Direktiva će sada krenuti dalje putem rasprava unutar Vijeća i u Europskom parlamentu, u postupku koji bi mogao trajati duže od godine dana i koji bi mogao rezultirati u promjenama u prijedlogu. EHMA se obvezuje da će svoje članove ažurno informirati o obećanjima koja će biti od interesa i o zanimljivoj raspravi koja će se razviti.