Kontakt:

Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu
Rugvička ulica br.1 10000 Zagreb
Tel: 01/6190 001; 6190 003
Fax: 01/6190 005

HNB tečajna lista

Dana
21.02.2018
Srednji
GBP
1
8,430076
USD
1
6,027146
EUR
1
7,434484
Pliva banner

Tražilica

Naš časopis:

Casopis
Časopis prošli
8
Interview
Home Zdravstvene zanimljivosti Više se „isplati“ razboljeti - u Njemačkoj
Više se „isplati“ razboljeti - u Njemačkoj

Pragmatični Nijemci svoje bolnice zovu „kuće bolesnih“ ili „kuće onih koji pate“. U engleskom jeziku, međutim, riječ „hospital“ je izvedena iz latinskog jezika i označava gošćenje ili gostoljubivost. Ovo je vrlo vjerojatno osnovna razlika između njemačkog i anglo-saksonskog zdravstvenog sustava. Prvi je osnovan da bi obavio funkciju, dok se drugi bavi socijalnim i ekonomskim sadržajem zdravstvene skrbi.

Njemački nacionalni sustav zdravstvenog osiguranja je sveobuhvatan, on naime, svojim klijentima nadoknađuje čak troškove boravka u toplicama (Kurort). Lijekovi, uključujući i generičke lijekove, uzimaju se vrlo ozbiljno, te se mogu kupiti isključivo u ljekarnama. Postoji više oblika zdravstvenog osiguranja: Privatpatient osiguranje koje je pokriveno njemačkim privatnim zdravstvenim planom, hvaljen obvezan nacionalan zdravstveni sustav-Krankenkasse osigurava svoje pacijente, koji obuhvaćaju oko 90 posto stanovništva.

Različiti nacionalni privatni osiguravatelji – BEK, DAK, AOK, natječu se za lukrativni posao zbrinjavanja potreba sve starije populacije. Omogućavanje zdravstvene zaštite je sve različitije, neki osiguravatelji su državni, neki regionalni, lokalni, dobrovoljni ili privatni....

… Njemački zdravstveni sustav kombinira učinkovitost s birokracijom. Funkcionirao je besprijekorno još od vremena Bismarcka.

… Članstvo u nacionalnom programu zdravstvenog osiguranja je obvezno i određeno zakonom, trošak uprave je delegiran nedržavnim tijelima s predstavnicima osiguranika i poslodavaca, dostupnost je vezana uz prijašnje doprinose prije nego potrebe, dobrobiti i doprinosi su vezani uz prihode, financiranje je osigurano putem poreza koje snose poslodavci i radnici.

Nacionalni osiguravatelji izdaju članske „Krankenscheine“, priručnike s kuponima ili vaučerima. Velik broj njih također pomažu da bi se dobila iskaznica socijalnog osiguranja (ili osobna iskaznica).

Osigurani pacijenti imaju mogućnost na jednu besplatnu konzultaciju svaka tri mjeseca. Kupon koji se prilaže u mjestu plaćanja je potvrđen od strane osiguravajuće tvrtke koja plaća liječnicima. Prepoznajući opasnost prekomjernog posjeta liječnicima i prevelike konzumacije besplatnih usluga i lijekova, u Njemačkoj pacijenti djelomično plaćaju za sve ostalo – od lijekova do korektivnih kontaktnih leća.

Dolazak u bolnicu – i u privatnu i u državnu ustanovu – uvjetovan je uputnicom od strane liječnika. Ovaj zahtjev služi da zapravo eliminira liste čekanja zajedno sa bolestima hipohondara, faktičnim poremećajima i osobama koje se lažno predstavljaju kao bolesnici.

Njemačka birokracija na prvi dojam, nevjerojatan način kombinira učinkovitost s birokratiziranošću. Zdravstveni sustav nije iznimka. On je besprijekorno funkcionirao još od Bismarckovih vremena. Nacionalni osiguravatelji svojim članovima izdaju „Krankenscheine“ – brošure s kuponima ili vaučerima. Velik broj njih pomažu dobivanje prijeko potrebnih kartica socijalnog osiguranja.

„Imamo pravo na slobodan izbor liječnika, praktično nemamo lista čekanja“, hvalio se prof. Friedrich Breyer sa Sveučilišta u Konstanzu, za vrijeme intervjua za BBC.

Dodao je: „Ne bih zavidio britanskom zdravstvenom sustavu“.

Njemačka troši ca. 8 posto svog BDP-a na javno zdravstvo, 40 % više od Velike Britanije. Kada na taj postotak dodamo privatne troškove na zdravstvo, taj iznos se poveća na 12 posto BDP-a, gotovo dvostruko u odnosu na britanski…..

… U BBC-jevoj emisija „On the record“ („Službeno zabilježeno“ op.pr.) je u prosincu 2001. objavljen podatak da dvije trećine njemačkih pacijenata s rakom prostate preživi u razdoblju od pet godina nakon dijagnoze, u usporedbi s manje od polovice vremena takvih pacijenata u Velikoj Britaniji. Dvije petine pacijenata s leukemijom u Njemačkoj žive pet godina nakon uspostavljene dijagnoze, dok je takvih u Velikoj Britaniji svega 28 posto.

Pacijenti mogu promijeniti liječnika jednom tromjesečno. Unutar svakog tromjesečja od njih se traži uputnica od njihovih primarnih liječnika. Takav hibridni sustav liječničkog upućivanja/autonomnog izbora kombinira ono najbolje od GP (General Practicioner) modela (primjenjivog u Velikoj Britaniji, op.pr.) i modela vlastitih uputnica.

Međutim nije sve idilično. Njemačko tržište zdravstvene njege je orijentirano na potrošače. Pružatelji zdravstvenih usluga su često predmeti rigoroznih zdravstvenih kontrola. Dobavljači (poput proizvođača medicinskih uređaja) su rjeđe na udaru.

Reforma zdravstvenog sustava sastoji se od predstavljanja DRG – Diagnosis Related Group-a – sustava povrata zdravstvenih iznosa, koji je pokrenut od siječnja 2004.g.

Ovo je posljednja u seriji troškovno zauzdajućih inicijativa. Troškovna osvještenost uzrokovala je značajno smanjivanje broja bolnica u Njemačkoj tijekom proteklog desetljeća, a značajan broj ustanova se uže specijalizirao.

Prema izvješću sastavljenom od Thorstena Kornera i Friedricha Wilhelma Schwartza iz medicinske škole u Hanoveru („Recentna reforma zdravstva i financiranja bolnica u Njemačkoj“) zemlja ima 7 kreveta na 1.000 stanovnika i stopu popunjenosti bolnica od 80 posto.

Ovo predstavlja velik pad od 1991. g. – 15 posto u zapadnim njemačkim pokrajinama i 25 posto u istočnim pokrajinama. Dodatna 2 kreveta na 1.000 stanovnika možemo pronaći u – većinom privatnim – preventivno-rehabilitacijskim centrima. Jedna četvrtina, ili više od 2.000 bolnica, ali svega 7 posto svih kreveta – su privatni. Međutim, kako je ipak javni sektor smanjen za jednu četvrtinu, privatni sektor je narastao za 60 posto.

Više od osam milijuna ljudi (unutar populacije od nešto preko 80 milijuna) radi u zdravstvu, jedna osmina od njih su liječnici. Ove brojke zamagljuju 10-postotnu zahvaćenost unutar privatnog zdravstva, u usporedbi s 5 posto u javnom sektoru zdravstva. Tako je prosječna zaposlenost/krevetu među najnižima unutar OECD-a.

Broj liječnika povećao se za 10 % u prošlom desetljeću, ali su se sve ostale zdravstvene profesije (uključujući i medicinske sestre) značajno smanjile. Štoviše, unatoč povećanju pristupa od 9 % na zapadu i 30 % na istoku, prosječno trajanje boravka se značajno smanjilo i to za 25 % na zapadu i 35 % na istoku.

Značajan broj bolnica smatra da je teško prilagoditi se na novi profitno orijentirani okoliš (dobiti i gubitaka). Fiksni budžeti, buduća plaćanja i promjena od načina tretmana pacijenata od ambulantnog liječenja do bolničkog liječenja, predstavljenih u ambulantnoj kirurgije, integrativnoj brizi i zbrinjavanju bolesti, u početku su imali značajan otpor.

Buduća tranzicija u prisilila je bolnice da ulažu ogromna sredstva u informacijsku tehnologiju i ponovni trening osoblja. To je dovelo do vala spajanja, saveza i akvizicija.

Nije uvijek bilo tako. Zakon iz 1972. o financiranju bolnica“ je predviđao „snošenje svih troškova“. Država je snosila sve troškove investiranja, dok su različiti „bolesnički“ fondovi i privatni pacijenti financirali sve operativne troškove. Troškovi zdravstvenih usluga postali su nemjerljivi.

„Zakon o ograničavanju zdravstvenog osiguranja“ iz 1977. godine je uzalud pokušao zaustaviti bujicu. Doprinosi iz fondova su bili zamrznuti. Kada je to propalo, uzrujani Bundestag je pokušao predstaviti velik broj mjera tijekom sljedećih godina: 1989, 1993, 1996, 1998, 1999, i 2000: sektorske budžete, cjenike za dobavljače, referentne cijene lijekova, troškovna ograničenja na nabavu medicinske tehnologije, restrikcije na broj liječnika po određenoj zemljopisnoj jedinici, te naposljetku i nepopularne udjele u plaćanju medicinskih usluga.

Dok su se troškovi po stanovniku stabilizirali, stope davanja su se izrazito povećale i to do 40 % u razdoblju između 1975. i 1999. Kako stanovništvo stari, zahtjevi za zdravstvenu skrb će vrlo vjerojatno biti povećani. Činjenica je da tehnologija utječe na svaku granu medicine, pa su potrebna dodatna ulaganja. Troškovi se znatno povećavaju, budžeti se smanjuju, a poslovodstvo se povećava, dodatan utjecaj ima i proporcionalan prijenos moći sa liječnika na bolničku administraciju.

Zdravstveni analitičar Christina Altenstetter predviđa i mogući sukob s Europskom unijom.

„… Teško je predvidjeti budući odgovor europskog suda pravde na pitanje jesu li nacionalni troškovi i doprinosi povreda slobodne trgovine, jer je korporativističko donošenje odluka od strane njemačkog organiziranog zdravstva i bolesničkih fondova u suprotnosti s europskom politikom natjecanja. Ako bi europski sud pravde u ovom sporu odlučio protiv korporativizma i fiksiranja cijena u nacionalnim zdravstvima, dugoročno se mogu očekivati značajne promjene.“

Njemačko zdravstvo je sveobuhvatno i učinkovito. Ono je također i neodrživo skupo. Pacijenti zapravo plaćaju dvaput – posredno putem velikih poreza i neposredno putem medicinskih taksi i troškova lijekova.

Skriveni troškovi takvog monopolističkog i kartelnog ponašanja su najočitiji u ambulantnoj kirurgiji. Takva usluga je bolnicama omogućena tek nedavno. Sada sve bolnice imaju odjele ambulantne kirurgije i troškovi većine postupaka su se drastično povećali.

Izvor: http://samvak.tripod.com/pp142.html